UVOĐENJE EURA I UTJECAJ NA HRVATSKE TVRTKE

 

 

 

Republika Hrvatska postala je 1. siječnja 2023. članica europske monetarne unije. Takva integracija nije bila neočekivana – štoviše, prihvaćanje eura kao službenog platežnog sredstva javilo se kao logičan nastavak valutne supstitucije i permanentne euroizacije domaće bilance. Konkretno, euro se i prije službenog opticaja profilirao kao referentna cjenovna jedinica, primarno na području kreditnih transakcija i tržišta nekretnina. Međutim, pripadajuća politika deviznog tečaja često nije mogla efikasno odolijevati izazovima suzbijanja gospodarskih nestabilnosti. S druge pak strane, uvođenje eura kao nacionalne valute omogućilo je prevenciju fluktuacije tečaja i pratećih transakcijskih rizika. Praktično je to najbolje vidljivo na primjeru valutne klauzule čije dosadašnje ugovaranje radi eliminiranja rizika devalvacije, u svjetlu novonastalih okolnosti više nije potrebno.

Takve, ali i druge općenite prednosti poput povećanja ekonomske stabilnosti i kreditnog rejtinga, kohezije financijskih tržišta i veće protočnosti investicija, odrazile su se i na poduzetništvo. Konkretno, lakša cjenovna komparacija olakšava tržišno natjecanje i dovodi do stvaranja uvjeta za razvoj pozitivne konkurencije. Kao najvažniji benefit valja istaknuti ekspanziju tržišta koja se javlja kao posljedica lakše robne razmjene i smanjenja rizika povezanih uz uvoz, izvoz i prekogranične transakcije. Uz to, u obzir treba uzeti i kako se državljani drugih zemalja eurozone lakše odlučuju za kupovinu roba i usluga u sustavu unificirane valute. Sumarno, nedvojbeno je kako uvođenje eura stvara uvjete za povećanje likvidnosti tuzemnih društava.

Uz evidentne stimulativne prednosti uvođenja eura, potrebno se posebno osvrnuti na konkretne zakonske instrumente i njihove pojedine odredbe kojima se reguliraju različiti aspekti domaćeg poslovanja. Naime, Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) uvedene su brojne novine. Primarno, izričito je propisana obveza preračunavanja primjenom fiksnog tečaja konverzije pri čemu se dobiveni iznos, na temelju treće decimale, zaokružuje na dvije decimale. Ovakav model fiksiranog odnosa protuvrijednosti između kune i eura čini tečaj otpornim na tržišne oscilacije i neupitno olakšava poslovne transakcije.

Također, za poslovne je subjekte utvrđena i dužnost dvojnog iskazivanja cijena na jasan, čitljiv i lako uočljiv način u razdoblju od dvanaest mjeseci od dana uvođenja eura. Predmetnu je obvezu moguće supsumirati na neposredan odnos s potrošačima ako se u obzir uzmu neki od Zakonom izričito normiranih slučajeva, kao što su zahtjev za dvojnim iskazivanjem na prodajnim mjestima u poslovnim prostorijama, ponudama ili ugovorima pohranjenim na trajnom mediju, kao i u kontekstu oglašavanja koje za cilj ima ponudu roba ili usluga. Obveza dvojnog iskazivanja explicite je propisana i za subjekte u financijskom sektoru pri čemu su taksativno normirani slučajevi potrebe njezina ispunjenja. Neki od njih, poput novčanih iskaza vrijednosti u izvješću o stanju i prometu na transakcijskom računu, tarifama naknada, ugovoru o osiguranju te financijskom i operativnom leasingu pružaju mogućnost preliminarnog profiliranja preostalih obveza. Nota bene, adresati navedenih odredaba dužni su im udovoljiti i prilikom izdavanja računa odnosno fiskalnog računa uz prikaz fiksnog tečaja konverzije.

Govoreći o pravnim instrumentima, Zakon utvrđuje načelo njihove neprekidnosti uz primjenu načela dispozitivnosti. Točnije, ukoliko stranke nisu ugovorile drugačije, uvođenje eura ne daje bilo kojoj od njih pravo na jednostrani raskid, otkaz ili izmjenu pojedine odredbe. Konkretno, svi ranije sklopljeni ugovori u kojima je kao valuta iskazana kuna, zadržavaju svoju valjanost bez potrebe za sastavljanjem aneksa.

Uz to, zakonskim je odredbama propisana i obveza trgovačkih društava za usklađenjem temeljnog kapitala. U tom smislu, i dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću dužna su postojeći iznos temeljnog kapitala i njegovih dijelova koji otpadaju na dionice odnosno poslovne udjele preračunati primjenom fiksnog tečaja konverzije, uz zaokruživanje na najbliži cent. Dodatno, novela Zakona o trgovačkim društvima predviđa situaciju povećanja temeljnog kapitala i nominalnog iznosa dionica pri procesu usklađenja. U tom je slučaju za tu svrhu moguće korištenje zakonskih rezervi, rezervi kapitala i statutarnih rezervi odnosno rezervi predviđenih društvenim ugovorom, ostalih rezervi iz dobiti, zadržane dobiti te neraspoređene dobiti poslovne godine. Rezerve i zadržana dobit pri tome se mogu koristiti bez ikakvog ograničenja. Sam upis usklađenja registarski sud provodi po hitnom postupku, pri čemu je rok za podnošenje takvog zahtjeva sudu kod dioničkih društava najviše godinu dana od dana uvođenja eura, a kod društava s ograničenom odgovornošću najviše tri godine od toga dana. Također, važno je spomenuti i dužničke vrijednosne papire i instrumente tržišta novca čiji nominalni iznos nakon uvođenja eura ostaje nepromijenjen, a sve se dospjele i nedospjele novčane obveze izražene u kunama koje iz njih proizlaze, a nisu ispunjene do 1. siječnja 2023., ispunjavaju se u euru.

Vezano uz obvezu predaje financijskih izvještaja, razlikovni se temelj uspostavlja ovisno o tome je li poslovna godina jednaka kalendarskoj godini ili je od nje različita. Naime, u prvom slučaju poduzetnici prilikom pripreme financijskih izvještaja za godinu koja je prethodila godini uvođenja eura navode podatke izražene u kunama. Naprotiv, ako posljednji dan financijske godine nastupa nakon dana uvođenja eura, podaci za prethodnu poslovnu godinu navode se u euru. Nastavno na to, poslovni događaji koji se odnose na razdoblje nakon 1. siječnja 2023. u poslovnim se knjigama evidentiraju u euru, a stanja izražena u kunama prenesena iz poslovnih knjiga za godinu koja je prethodila tekućoj, preračunavaju se uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno prethodno opisanim zakonskim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje.

Zaključno, može se reći kako je pristupanje eurozoni izravno dovelo do porasta poslovnog povjerenja i diverzifikacije prilikom ulaganja što Hrvatsku pozicionira kao regionalno poželjnu poslovnu destinaciju za alokaciju stranog kapitala. No, unatoč posljedičnom rastu boniteta domaćih društava potrebno je obratiti pažnju na specifikume uvedene zakonskom regulativom. S time u svezi, svim se poslovnim subjektima savjetuje čim prije provesti savjetovanje i uskladiti pravne aspekte poslovanja s novonastalim legislativnim promjenama.